• Registracija
    *
    *
    *
    *
    *
    Fields marked with an asterisk (*) are required.

CIJELA SE NJEMAČKA PITA Što se događa s Angelom Merkel?

E-mail Ispis PDF

 

Mi to možemo - poruka je to koju neprestano ponavlja njemačka kancelarka Angela Merkel otkako se krajem kolovoza obvezala da će odobriti azil svakome tko dolazi iz Sirije i ostalih zemalja pogođenih nasiljem i ratom (i istovremeno postrožiti ionako rigorozne azilne regule za ekonomske migrante).


Njezine riječi bile su se pretočile u euforiju među običnim Nijemcima, koji su doslovno u desecima tisuća izašli na ulice i počeli volontirati kako bi pomalo zbunjenim i dezorganiziranim institucijama pomogli da se nose s izbjegličkom plimom, koja bi do kraja godine u zemlju mogla donijeti skoro milijun ljudi. Ali, u međuvremenu, početni zanos počeo je blijediti; prvi znak bilo je ponovno uvođenje policijskih kontrola na granici s Austrijom prije desetak dana kako bi barem pokušali kanalizirati rijeku ljudi u pravome smjeru. Savezne države sve se više bune da ne dobivaju dovoljno pomoći od središnje države; ne samo da se oko toga mora svađati s koalicijskim partnerima iz SPD-a, Merkel svoju politiku otvorenih vrata mora pravdati čak i u vlastitoj stranci CDU (Kršćanska demokratska unija). Mnogi sve više sumnjaju u Merkelinu mantru da “mi to možemo”, posebice stoga što su tako izravne izjave, nekalkulantske i lišene taktičkog promišljanja, vrlo radikalan odmak od njezine donedavno uobičajene retorike.

Što je to ušlo u Angelu Merkel? Nijemci su mislili da dobro poznaju svoju kancelarku, čija je popularnost velikim dijelom bila zasluga njezine predviljivosti i na trenutke čak i zamornog opreza i suzdržanosti. Sada je iz nje prokuljao idealizam s kojim narod ne zna točno što bi.

Pragmatičan imidž

Dok Izreal, SAD i UN-ov visoki povjerenik za izbjeglice António Guterres bez zadrške hvae Merkel, a The Economist je naziva “svijetllm izuzetkom u Europi”, njemački europski partneri nisu baš tako entuzijastični. Ne buni se protiv Merkelina pristupa samo onaj najglasniji - Viktor Orban - nego i drugi. Mnogi krive Angelu Merkel za pojačavanje izbjegličkog vala koji je nagrnuo u Europu. Jedna od tih je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je otvorila diplomatski krajnje neuobičajeno otvorenu paljbu prema njemačkoj kancelarki rekavši da je u Europi “stvorila kaos”, “pozvavši sve te izbjeglice i onda rekavši da Njemačka nema kapacitet da ih apsorbira”.

Tehnički, to nije daleko od istine. Riječi Angele Merkel protutnjale su Twitterom i Facebookom, emailovima i SMS-ovima i vjerojatno nagnale neke od onih koji inače ne bi napustili svoje države da krenu prema Europi.

Može se raditi o tisućama, ali može i o desecima tisuća ljudi - nemoguće je znati točno. Brojni su oni koji smatraju da je Merkel kriva za to što Europa puca po šavovima.

Podijeljeni su i Nijemci. U anketi koju je na reprezentativnom uzorku provela televizijska kuća ARD početkom rujna, samo 37 posto ispitanika smatralo je da je Merkel postupila ispravno. I ne samo to; dok u inzemstvu Angela Merkel uživa imidž pragmatične i uvijek pod pritiskom mirne rješavateljice problema, koja uvijek pomno sagledava problem pa odlučno iznese rješenje, u njemačkoj domaćoj politici takav se modus oprandi promatra drugim očima.

Što je merkeln?

Postoji čak i slengovski izraz “merkeln”, glagol izveden iz njezina prezimena, a služi kao sinonim za onoga tko “ne radi ništa, ne donosi odluke, ne izražava mišljenje” . Njezina slabašna reakcija na samom početku krize u jeku ljeta samo je osnažila taj imidž. Politički gledano, Njemačka bi mogla profitirati iz ove krize. Više nitko ne priča o strogom njemačkom stavu prema Grčkoj, o Ukrajini, o ulozi Njemačke u skadalu s NSA-om, nego se govori o “prijateljskom licu Njemačke”.

Blicko.ba/Jutarnji

 
Baner